Celovitost ljubavi zavisi od tebe.
Jedna ti, ostala si na ivicama ovog sveta
kao zagonetka do koje ne mogu stići,
ma i da mi se sve nacrta i predoči….
Poput planine okovane snegom,
gledaš me, visinama i bez znatiželje.
Šta je za večnost,
još jedan smrtnik,
grumen zemlje tvoga tla
ili malo hrane za nebeske pratioce.
I da se popenjem
na najviše vrhove tvojih dubina,
ne mogu te zateći u vidokrugu moga oka.
Jer ti si oblik i mera iza pogleda….
Druga ti, ostala si u meni.
Reprodukcija čoveka, više ne zavisi od rebra,
pa si poput neke moje Eve,
od levog zalutala u meni.
A ni u meni ti, nisi moja.
Već je tvoje sve.
I poput marionete, dajem ti konce
da me povlačiš, da se igraš
da mi se smeju i likuju,
ali šta je za večnost
još jedan klovn na žici….
Celovitost ljubavi zavisi od tebe,
a ja nemam ni onaj deo
koji bi mogao biti moj,
u meni i za mene.
Оставите одговор на Agorafobija Одустани од одговора