Ako misliš da možeš otrgnuti večnost
od večnosti,
menjati nepromenljivo,
i prljati neuprljano.
Ako misliš da možeš kupiti
neprocenljivo
i ukrasti nešto što nikad neće
biti tvoje.
Ako misliš da možeš da zaustaviš
ono što će uvek proticati.
I ako misliš da ćeš zbog toga
živeti dovek,
onda si oduvek bio
i zauvek ostao,
samo mali čovek.
Ako nikada nisi pustio brige
niz ovu reku,
i maštao sa njenim zvukom.
Ako nikad nisi ljubio na njenim obalama,
gledao u zvezde i dočekao jutro.
Ako se nikad nisi umio njenom vodom,
i bar jedanput osetio da pripadaš baš tu.
Ako nikad nisi pomislio da si srećan što je imaš
i rekao joj “Hvala što postojiš”
onda si nesvestan
koliko grešiš,
dok oduzimaš ono što si mogao
bezuslovno da voliš.
A ako si sve to imao
i svega si se odrekao,
onda si samo nesrećan
jer si zaboravio
da si nekada umeo da voliš.
Оставите одговор на nedodjija Одустани од одговора