Pripitomljavanje slobode

Sreli smo se drugog puta, prvi put. Prvi put tog drugog puta, bili smo sami, za razliku od prvog puta kad smo bili sa drugima. Tog drugog puta, bili smo zajedno već dugo iako je bilo prvi put. Tog drugog puta, ljubila sam se kao prvi put u životu. Klinački i mnogo dobro. Ljubi smo se dugo, u koračanju najviše, a ja nisam navikla na takva ljubljenja, pa sam pomislila da je bolje da se skinem. Skidanje nije upalilo, pa sam morala da nastavim da se ljubim sa njim. On te noći nije dobro disao zbog svega, a ja nisam dobro spavala zbog ljubljenja.
Teško ti je da se ljubiš kao klinac, jer nisi. Klinci nisu izvalili seks, nemaju očekivanja, ceo život je pred njima, a jedino oružje im je poljubac. Ja sam velika. Treba nekome da se dopadnem, a to ima veze sa skidanjem. Treba neko da me voli, a to opet ima veze sa skidanjem…valjda. Uplašilo me to ljubljenje. Ipak mi je 30. Treba da znam šta želim i da imam cilj. Treba da budem malo manje emotivna, više razumna. Treba da vodim računa sa kakvim materijalom se ljubim. Ne bi trebalo da pije, puši…trebalo bi da je više kući, manje u kafani, trebalo bi da pametno troši novac i da je veran. Ali takvi se ne ljube kao on.
Te noći nisam mogla da spavam od brige da bih možda mogla da se navučem na takva ljubljenja. Nisam znala šta da radim, pa sam ga probudila, da se ljubimo. Te noći setila sam se da sam ja klinka koja voli ljubljenja. Te noći setila sam se sebe.



Једно реаговање на на „Pripitomljavanje slobode“

  1. Ponovo probuđena vraćajući se u doba kada je poljubac bio najjače oružje.

Постави коментар